Draga djeco!
Pozivam vas da ovo vrijeme bude za sve vas vrijeme svjedočenja. Vi koji živite u ljubavi Božjoj i iskusili ste njegove darove posvjedočite ih svojim riječima i životom, da budu na radost i poticaj drugima u vjeri. Ja sam s vama i neprestano zagovaram pred Bogom za sve vas da vaša vjera bude uvijek živa i radosna i u ljubavi Božjoj. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.
(25. rujna 2011.)
Draga moja braćo i sestre!
Ovu poruku nitko od nas ne može zaobići tumačeći kako se ona odnosi na one druge. Ona nas na samom početku stavlja u ovo vrijeme i imenuje ga kao vrijeme našeg svjedočenja. I Gospodin je običavao kao i apostoli kazati svojima: bit ćete mi ili budite mi svjedoci.
U naše vrijeme smo uobičajili slušati lažne svjedoke, korumpirane svjedoke. Ovo vrijeme nakon toliko predivnih iskustava na hodočašćima diljem Europe i svijeta kao što su susret mladih u Madridu sa svetim Ocem, naš susret sa sv, Ocem, hodočašće mladih u Međugorju, hodočašća u Mariju Bistricu, Sinj, Široki Brijeg donosi nova svjedočanstva u kojima svaki hodočasnik govori o svom iskustvu Boga i Njegove ljubavi, Njegove blizine.
To iskustvo nije privatno, već osobni dar za nas i druge. Ove jeseni smo ubirali plodove. U mnogim područjima zemlja nam je dala obilne plodove. Ti plodovi su za nas i nama dar. Stoga se i slavi nedjelja zahvalnosti za sve plodove. Tamo gdje su bili povoljniji uvjeti, plodovi su bili obilatiji, sočniji. Tako je i s nama. Što god smo otvoreniji Bogu i Njegovoj ljubavi i milosti plodovi su obilatiji. Naši voćnjaci ne mogu sakriti plodove. Oni su vidljivi, a upućen čovjek odmah prepoznaje zrele od nezrelih, trule i loše od dobrih.
Je li naše kršćansko svjedočenje slično školskom ispitu ili plodnom stablu, plodnom vinogradu. Često se čuje kako smo naučili, studirali, kako znamo puno o vjeri i sl. Znati i vjerovati nije isto. Vjerovati i činiti, vjerovati i živjeti je isto. Čovjek može naučiti svih deset zapovjedi napamet, a da ih ne živi, ne vrši. Ovo vrijeme nije vrijeme rasprava, teoretiziranja ili prikupljanje nekakvih statistika sa skupova vjernika, s proslava i hodočašća. Ovo vrijeme je života u ljubavi s Bogom i bližnjim.
Naša iskustva vjere nas nukaju, čak sile da govorimo o Bogu, da svjedočimo o Njegovim darovima, da živimo u skladu s Njegovom voljom. Susret mladih s papom je potakao tolike koji nisu ništa znali o vjeri. Kroz tjedan dana u Međugorju mladi su naučili moliti i hvaliti i slaviti Boga i postali veliki poticaj drugima u vjeri. Riječi i život idu skupa u našem kršćanskom životu, baš kao dva krila u ptice kojima leti, baš kao dvije ruke kojima radimo, poput dviju noga na kojima hodamo. Naše riječi Gospa kaže moraju biti poticajne i kao i naš dobar primjer na radost drugima.
Možete li zamisliti kolikim milijunima su vidioci poticaj kroz ovih trideset godina. Sjećamo se njihova djetinjstva u kojem im je bilo uskraćeno sve ono što su druga djeca mogla činiti. Umjesto sporta i zabave oni su molili s hodočasnicima. Umjesto odlaska na more oni su predvodili i učili moliti hodočasnike penjući se s njima na Brdo ukazanja ili Križevac. Sjećamo se Vicke koja je znala dnevno po trideset puta otići s hodočasnicima na Brdo i moliti. Svjedočiti. Danas kao obiteljski ljudi i majke imaju veliku odgovornost u odgoju svoje djece. Nikad nisu ostavili same hodočasnike, već su im pružili najviše što kao ljudi danas mogu učiniti. Mnogi su govorili da je njihova misija završila. Dali su svoje svjedočenje za Gospu, a na nama je da prihvatimo i vršimo. Oni nisu završili svoju misiju. Svaki hodočasnik koji susretne i čuje vidioce se mijenja. Pronalazi put do ispovjedaonice i izmiren i sretan se vraća kući. Oduševljeno svjedoče na svim kontinentima i sredinama. Zamislimo i prisjetimo se života i nesebičnog rada pok. fra Slavka. Koliki su u njegovu glasu čuli Božji poziv, u njegovoj molitvi milost i dar kojeg su odnijeli u obitelj.
Kako je predivna danas ova Gospina misao da svjedočimo riječju, djelom i cjelokupnim životom. To je nedostajalo farizejima tim zakletim neprijateljima Isusovim. To ne dostaje ljudima koji su se odvojili od svoje župne zajednice i ne idu redovno na misu i svete sakramente. Ovih godina je komisija u Međugorju. U ime Crkve i cijeloj Crkvi će dati izvješće svjedočeći samo ono što su vidjeli i čuli, ono što su doživjeli. Plodovi se ne daju sakriti. Komisija za Međugorje neće nijekati plodove. Ne zaboravimo da u Međugorju ima onih koji ne svjedoče i ne žive poruke, već svoje ekonomske i druge projekte. Postoje oni koji žive nedolično i neprihvatljivo, potpuno strano Međugorju. Zamislite, Gospa moli da se obnovi obiteljska molitva, post, čašćenje Presvetog u Euharistiji. Koliko sada Međugorje ima stanovnika koji se ne mogu nazvati župljanima jer su tu samo zbog ugostiteljstva i turizma, a poruke ih ne zanimaju. Zamislite hodočasnike i organizatore koji samo broje svoje dolaske, a ne obraćenike, jer ne rade na tom. Lako se može pogriješiti prema hodočasniku koji dolazi da nađe Boga. Koji dolazi s kraja svijeta da susretne i doživi Crkvu koja vjeruje i moli. Odgovorimo ozbiljno i odgovorno na poziv naše Kraljice Mira.
Mi smo molitvena zajednica Pohođenja Bl. Djevice Marije Elizabeti, mi smo pobratimstvo koje stvara kršćansku obitelj i zdravu Crkvu sa jednom zdravom pobožnošću. Gospa zagovara I uči da naša vjera uvijek bude živa i u skladu Božjom voljom. Ona nas ne sukobljava ili razdvaja od drugih, već nas čini drugačijim, a to je sretnim i blagoslovljenima. Ništa tako nije lijepo čuti vidjeti kao sretna kršćanina kojem je život plodan, potpun, blagoslovljen.
Draga braćo i sestre, ova poruka je za nas i na svakoga od nas je upućena. Nemojmo je prečuti, prezreti I proglasiti da nam je poznata.
Ovo je vrijeme svjedoka i svjedočenja. Ustrajte.
Ovog mjeseca ćemo moliti na slijedeće nakane:
1 . Za vidioce i hodočasnike da utječu jedni na druge, da svjedoče jedni drugima. Da vidioci i župljani dočekuju i ispraćaju hodočasnike molitvom I blagoslovima.
2. Za Međugorsku komisiju i sve svećenike da im Duh Sveti otvori srca da iskuse darove Božje u Međugorju i dadnu svoje svjedočenje.
3. Za sve svećenike i obraćenje svih hodočasnika, a napose onih koji kroz sakramenat ispovijedi traže mir s Bogom I bližnjim. Za sve hodočasnike da zavole molitvu ružarja i Sveto pismo.
