Poruka od 25.listopada 2011.
„Draga djeco! Gledam vas i u vašim srcima ne vidim radost. Danas vam ja želim dati radost Uskrsloga da vas On vodi i zagrli svojom ljubavlju i nježnošću. Volim vas i molim za vaše obraćenje neprestano pred mojim Sinom Isusom.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Draga braćo i sestre poštovana molitvena obitelji Pohođenja Marijina!
Pokušajmo jednostavno ući u dubinu majčinskih riječi i kroz njezine misli u dubinu Njezine ljubavi. Počinje poruku riječima kao i obično – “Draga djeco!” Ipak nastavak nije uobičajen. Gleda nas svojim majčinskim očima kojima se ne može sakriti, zamaskirati naše srce, naša nutrina. Naša šminka i naš vanjski izgled nas ne mogu sakriti očima Majke koja nas ljubi. Jer Njezino srce gleda u naša srca i u njima ne nalazi radost.
Sv. Franjo je rekao: ”Čovjek je stvoren za radost, a radost za čovjeka!” Da, stvoreni smo za radost, a ona je u mom Bogu. Kako čovjek lako pogriješi! Često misli da je radost u tome da čini što hoće. Radostan je onda kad čini ono što želi. Dakle kada svjesno odabire put, program, i djela koja ga čine sretnim. Naš put i izbor mora uvijek biti po savjesti i u skladu s Božjom voljom. Čovjek je sretan samo kad je zadovoljan i spokojan u svom srcu i savjesti. Zato čovjek koji je dosljedan svojim programima mora učiti i trpjeti. Tko ne poznaje trpljenje ne zna za radost. Sreća se stječe i čuva u srcu kao najveći božji dar. Svaki grijeh napada ili ranjava sreću. Napose mržnja, ljubomora, zavist, sebičnost, oholost, svaki oblik bludnosti.
Mudri B. Pascal će reći da je kap ljubavi i radosti više nego najveći ocean pameti. Želi reći da razlog i temelj našoj radosti nije u našem razumu, već u spokojnom srcu i mirnoj savjesti.
Gospa ne vidi u našim srcima radost. Tko bi mogao i trebao biti od nas radosniji i spokojniji. Ako gledamo nepregledna mnoštva hodočasnika u Međugorju onda se ispunjamo radošću, jer je to Crkva na putu k Bogu. Hodočasnička Crkva koja želi svući haljinu grešnog i nesretnog čovjeka i obući se u haljinu sretnog i radosnog vjernika. Svaki koji ne gleda s divljenjem i zahvalnošću na vjernika, hodočasnika koji kleči i ispovijeda se ne može biti radostan. Indiferentan čovjek ili župljanin ne može biti radostan u Međugorju.
Hodočasnici su nam izmoljeni dar preko kojeg nam teče radost i mir, blagoslov i vjera. Stoga se moramo zapitati: kako ja gledam na hodočasnike, na hrabre hodočasnike koji mjesecima, tjednima, ili danima korak po korak, molitva za molitvom koracaju put Međugorja. Kako gledaju naša djeca, druga ili treća generacija na hodočasnike? Jesu li to stranci od kojih treba zaraditi ili oni koji su nam poslani da im posvjedočimo, da im životom i molitvom posvjedočimo i ispripovjedimo međugorsku radosnu vijest.
Gospa se ne ustručava reći nam u oči: U vašim srcima ne vidim radosti! Kad nemaš radosti u srcu ne možeš ni svjedočiti drugima svoje iskustvo i susret s Bogom i Kraljicom Mira u Međugorju. S nama nešto nije u redu kad naše srce nema radosti ni onda kad gleda tolika mnoštva vjernika koji dolaze i odnose radost u srcu, ostavljajući grijeh i grešne navike, počinjući posve novi život kojeg su otkrili i našli u Međugorju.
Uskladimo svoj život s porukama Kraljice Mira i radost će teći iz naših srdaca, očiju, susreta, obitelji. Vratimo radost svom srcu postom i molitvom, svakodnevnim obraćenjem kao u prve dane ukazanja.
Ako nam netko danas može dati radost koja nam toliko nedostaje to je Ona, naša Majka i Kraljica Mira. Ona nam želi dati radost, onu istu radost koju su apostoli i učenici dobili od Uskrslog Gospodina i zadržali cijelog života.
Tko to može ostati ravnodušan na riječi takve Majke : “Volim vas i molim za vaše obraćenje…” Draga naša Majko i mi volimo Tebe i to ćemo pokazati živeći oduševljeno Tvoje poruke i živeći po Evanđelju Tvoga Sina. Ne daj dok gledamo mnoštva koja se obraćaju, da sami budemo izgubljeni i nesretni to jest bez radosti.
Ovog mjeseca ćemo moliti na slijedeće nakane:
1. Za radost i utjehu svih koji dođoše slomljena srca u Međugorje. Za ozdravljenje od svakog razočaranja i nepovjerenja u Boga i ljude.
2. Za našu zajednicu da nitko i nikad od nas ne bude sijač i širitelj negativnih i tužnih, zlih poruka. Da nikad i nitko među nama ne bude rušitelj mira i ljubavi, radosti i sreće u srcima ljudi. Da uvijek budemo samo znak nade i uzori na putu života.
3. Za Vidioce, članove komisije, za župljane i sve stanovnike Međugorja da ne zaborave svoju zadaću i dostojanstvo.
Draga braćo i sestre otvorimo se poruci Majke i neka iz Njezina srca poteče u naše srce i živote radost, mir i ljubav.
