kumstvo.ba   >   Program kumstva

Dojmovi i svjedočanstva kumova

Pismo kuma iz daleke Australije

Peter Philips, umirovljenik iz Australije, koji od 1996. zajedno s još osam osoba pomaže Krunoslava Vujicu, osjetio je potrebu javiti se pismom fra Jozi nakon što je dobio ovogodišnju Božićnu čestitku.

Dragi fra Jozo!

Najprije Vam se srdačno zahvaljujem na vašoj božićnoj čestitci, koju sam primio preko Elizabeth. U stvari, htio bih Vam se zahvaliti za SVE Vaše čestitke tijekom proteklih godina. Uvijek su bile pune ljubavi, topline i suosjećanja za drugog čovjeka. Mene su uvijek ohrabrivale i pomagale mi nositi se sa mnogim životnim izazovima. Vaša pisma nas neprestano uče da trebamo biti otvoreni prema drugima koji su u većim emocionalnim i materijalnim poteškoćama.

Elizabeth mi je također poslala najnovije pismo Katice Vujice, Krunoslavove majke, kome sam kum zajedno s još 8 drugih ljudi. Zahvalan sam Katici na iscrpnim informacijama o njezinoj djeci. Drago mi je bilo čuti što su Krunoslav, Josip i Ljubica uspjeli postići na prvom mjestu zahvaljujući hrabrosti, strpljenju, ustrajnosti i ljubavi njihove majke Katice. Naravno, poznato mi je da su i mnoge druge obitelji u situaciji sličnoj njihovoj.

Svaki dan, Oče, u svoju jutarnju molitvu uključujem sve obitelji koje još uvijek trpe zbog posljedica rata u Bosni i Hercegovini, i posebno obitelj Vujica i Vas.

Iz dubine svega srca molim našega dragog Spasitelja i prijatelja da Vas obdari svojim blagoslovom i čuva Vas ovoga Božića i u Novoj godini.
Najljepše želje Vama, fra Jozo, i obiteljima o kojima se skrbite od
Peter Phillips

___________________________________________________________________

Hvala za svu ljubav

Dragi oče Jozo, zahvaljujem Vam od sveg srca na pismu punom zahvalnosti i nade koje ste poslali meni kao kumi.
Moje kumče, Ivana Pavlović, živi u Crnićima kod Stoca i upoznala sam je prije nekoliko godina, kao i njezinu majku, sestru, brata i strica. Oni su jedna tako snažna obitelj i ogledalo su ljubavi i životne hrabrosti. U svom domu mene i mog oca uvijek dočekuju s puno srdačnosti. I upravo u Međugorju, tom predivnom svetom mjestu, Gospa mi je pružila tu veliku radost da ih upoznam. Tijekom cijele godine razmjenjujemo pisma i čestitke. Pokušavam naučiti hrvatski, i premda imam problema kod izgovora, ipak mi to nije zapreka da pišem na hrvatskom (s greškama) i da razumijem što mi pišu. Bilo mi je jako stalo da Vam ovo kažem i mislim da će Vas učiniti sretnim saznanje da ta djeca znaju biti i te kako zahvalna.
Dragi oče, svake godine s velikom radošću očekujem Vaše pismo. Uvijek pronađete prave riječi da nam vratite snagu i nadu. Ove godine Vi ste povezali Gospinu poruku i naše kumstvo. To me je tako duboko dirnulo. Htjela bih Vam reći, ne dirajući u Vašu poniznost, da ste Vi prvo Marijino sredstvo, onaj koji je pokrenuo cijeli ovaj pokret ljubavi. Bez Vas, bez Vašeg dubokog zauzimanja, Vaše osobne hrabrosti i snage ljubavi da izvučete svoj narod iz bijede, mi ne bismo ništa napravili.
Sada je na meni red da Vam kažem: Hvala, oče, za svu ljubav koju dajete i za svu energiju koju crpite u službi Isusa, Marije i sve te djece. Hvala Vam za Vaše molitve, za Vaše poruke, koje su naša podrška, naša hrabrost i snaga, naša vodilja. Tako su nam potrebni svećenici ispunjeni Duhom Svetim.
Vi ste u našim molitvama. Molite za nas. Hvala!
Elisabeth Ortunio i njezin otac
Nica (Francuska)

___________________________________________________________________

Dragi fra Jozo!

U listopadu 2002. godine sam imala zadovoljstvo sudjelovati na seminaru za kumove. Tijekom zadnjih sedam godina Gospodin mi je dao mogućnost putovati u Međugorje s Nives Jelić. Mislila sam da je to najveća milost koja se može dobiti dok nije došao ovaj seminar, koji je nadišao sva moja dosadašnja iskustva. Gospa me polako vodila sve bliže i bliže svome Sinu tijekom ovih sedam godina. Prošle godine mi je dala milost razvijanja još dubljeg odnosa dajući mi mjesto u jednoj posebnoj skupini hodočasnika nastaloj kroz jedinstvo u molitvi za vrijeme seminara.
I kada sam pomislila da ne mogu biti ispunjena većom radošću, moje prekrasno kumče je stiglo sa svojom obitelji. Tijekom prošle četiri godine plod moga upoznavanja s obitelji Perković i našega prijateljstva je bio moj doživljaj istinske ljubavi i rasta u vjeri.
Slavko i Petar su postali moji sinovi i osjećam ih isto kao i moja dva rođena sina. Ništa od ovoga ne bi bilo moguće da Vi niste kazali: "Da!" na Gospin poziv. Živeći svoj poziv u potpunom predanju Vi ste blagoslovili moj život na način koji je lakše opisati suzama i potpunom radošću nego riječima.
Hvala Vam, fra Jozo, što ste blagoslovili moj život i pomogli mi da postanem bliža mome Spasitelju i Kralju.
Svaki dan ću se moliti za Vas do kraja svoga života - za Vašu zaštitu i da Bog i dalje blagoslivlje milosnim plodovima Vaš rad.
Julia Brummit, St Paul Minneapolis

___________________________________________________________________

Danny i Boris

Nakon mog prvog susreta s Borisom odmah sam znao da će moji budući planovi za putovanja uključivati i povratak u Bosnu i Hercegovinu.
Iako sam bio presretan kada je njegova majka pristala da on ostane sa mnom u Međugorju, bojao sam se kako će se ovaj dvanaestogodišnjak uklopiti u naš program hodočašća i kako ćemo svladati jezičnu barijeru. Kad su stigli – Boris, njegova majka i brat – zajedno smo kao obitelj otišli na svetu Misu, a zatim na ručak. Problema sa sporazumijevanjem nije bilo, jer smo imali prevoditelja.
Kasnije tog poslijepodneva prevoditelj je otišao i mi smo se pozdravili i s njegovim bratom i s majkom. Zajedničko druženje smo počeli igricama koje sam donio sa sobom. Tada sam vidio da Boris zna puno više engleskog nego je to pokazivao pred drugima.
Svi iz moje skupine su prihvatili Borisa, tako da se on osjećao kao kod kuće. Boris se odmah uključio u sve što smo radili kao grupa, uvijek nastojeći da ostane u mojoj blizini. Svako jutro smo rano ustajali i penjali se na Brdo ukazanja moleći krunicu. Dvije mise dnevno, krunice i klanjanje bio nam je gotovo dnevni ritual.
Imali smo i jako dirljivih trenutaka. Boris je bio jako otvoren i pričao mi je o svojoj obitelji, prijateljima i pozivao me da dođem u Sarajevo.
Dani su brzo prolazili, ali znam da ih nikada neću zaboraviti. Imam sedamnaestoro kumčadi širom svijeta i sve ih jednako volim. A opet, Boris je u mome srcu zauzeo posebno mjesto. Prijateljstvo s njim je iznad svih.
Troškovi godišnjeg odlaska u Međugorje su jako veliki. Ali Bog me obdario takvim milostima i čudesima da sam morao odgovoriti i doći ovamo. Nikada se ne zna što nam donosi sutra ili sljedeći tjedan ili godina, ali imamo danas. A danas se radujem mome dolasku u Međugorje iduće godine, i jednoga dana, ako bude Božja volja, dovesti Borisa i njegovu obitelj u posjet Americi.
Danny Yert

___________________________________________________________________

Program kumstva