Susreti kumova i djece   >  Zagrljeni pred Gospom

Zagrljeni pred Gospom

Objavljeno 20.05.2010 u Susreti kumova i djece
Zagrljeni pred Gospom

Bilo je još jutro. Sunce se pokušavalo probiti kroz guste sive oblake, grleći svojim kroz oblake rasutim zrakama međugorsko svetište. Međugorje - uvijek tako lijepo i veličanstveno, tog dana se činilo posebno lijepim unatoč kiši koja je lagano sipila.
Pred Gospinim kipom ispred crkve grupica je ljudi, žena i djece. Čekaju nekog. Na prvi dojam čini se da su nestrpljivi, ali zapravo su više uzbuđeni zbog susreta kojeg iščekuju. Netko tko bi prolazio onuda ne bi se ni zapitao zašto i koga oni čekaju, jer se baš na mjestu gdje je susret dogovoren – ispred Gospina kipa - hodočasnici uobičajeno okupljaju i mole.
Odjedanput pojavljuje se još jedna skupina ljudi, koji se također približavaju Gospinom kipu. I ondje pred ispruženim Gospinim rukama i jedni i drugi šire svoje ruke u zagrljaj. Sam prizor je prekrasan. Osjeća se tolika ljubav i povezanost među njima. Tko su oni? Zašto su ondje? Zašto su tako sretni?
Odgovor na ova pitanja pokušat ću dati pričom o još jednom susretu kumova iz SAD-a i njihove kumčadi, koji se zbio u Međugorju 6. listopada 2007. godine.

Udruga, već uobičajeno, organizira susrete kumova ili kumčadi na Širokom Brijegu ili u Međugorju. Ovoga puta iz USA je trinaest kumova stiglo u Međugorje zajedno s koordinatoricom Međunarodnog kumstva djetetu H-B za USA gospođom Nives Jelich i njezinom asistenticom Phyllis Kuckelman. A mi iz ureda Udruge kontaktirali smo njihovu kumčad i dogovorili ovaj susret.
Tako su se kumovi i djeca susreli kod Gospinog kipa i nakon molitve krenuli smo na Podbrdo. Na putu prema Podbrdu kumovi i djeca su išli zagrljeni ili ruku pod ruku i unatoč jezičnoj barijeri komunicirali i trudili se saznati što više jedni o drugima. Neki od njih se već duže vrijeme nisu vidjeli, pa je bilo i suza.

Naša mala grupa, nas 50-tak, uspela se na Podbrdo do Plavoga križa. Započeli smo moliti krunicu. Molili smo zajedno, molili smo srcem, s Gospom. Molili smo i zahvaljivali Bogu jedni za druge. Ostali bismo još dugo u molitvi i zahvaljivanju da kiša nije sve jače padala.
Dok smo silazili jedan mali dječak, skakućući po kamenju, upita majku: „Je li ovdje dolazi Gospa?”
„Da, ovdje dolazi Gospa!”- odgovara mu majka.
„I šta nam kaže? Je li kaže da budemo dobri?” – nastavlja dječak.
„Da. Kaže da trebamo biti dobri” – odgovara majka sa smješkom.
Njegove riječi su riječi svima izmamile osmijeh, ali idući putem do kuće gdje su odsjeli kumovi razmišljala sam o njegovu pitanju – biti dobar. Kako biti dobar? Što znači biti dobar?

Po dolasku u pansion molitvom i pjesmom smo nastavili duženje. Onda se grupi obratila gđa Nives Jelich i govorila o Udruzi i radu njezina ogranka u Americi. Nastavili smo u jednoj prijateljskoj i otvorenoj atmosferi razgovarati o međusobnim iskustvima, o značenju kumstva, o iskustvu kumova i iskustvu kumčadi.

Jedno od najdirljivijih iskustava koje smo čuli bilo je od gospođe Nade Bralo. U svojoj tužnoj priči ostavila je dojam hrabre žene i požrtvovne majke. Gospođa Bralo je udovica koja već dugi niz godina nosi i teški križ bolesti multiplex sclerosis. Majka je troje djece. U svom svjedočanstvu najprije se zahvalila svim kumovima, fra Jozi i svim djelatnicama Udruge: ˝Bog mi je dao ovaj teški križ. U početku se nisam mogla pomiriti s činjenicom da sam bolesna, a nedugo nakon toga i moj muž je iznenada umro. Tada sam bila sama. Sama u svojoj boli. Mislila sam da me Bog kažnjava, da me napustio. Bila sam ovisna o apaurinima. Moja djeca su tada tješila me i hrabrila da se borim. Uzela sam krunicu i počela moliti svaki dan. Bog je jednostavno napravio čudo. Shvatila sam da nisam sama. Ima netko tko nam pomaže, tko se moli za nas, s kim mogu podijeliti svoju bol. To su ovi dragi ljudi, moji kumovi. To mi daje snagu. Sami dragi Bog i Gospa su vas k meni poslali i na tome sam im zahvalna. To me tjera da ne odustajem, da se borim s ovom teškom bolesti. To mi ulijeva snagu da gledam svoju djecu kako rastu.˝
Riječi ove hrabre žene ostavile su na nas tako snažan dojam da smo zanijemili pred njezinim svjedočanstvom što njoj znači postojanje nas, Udruge i kumova, kao ploda izmoljenih molitava. Jedna kuma je tada ustala i rekla kako i njezina kći boluje od iste bolesti i zamolila gđu Bralo da se moli za nju, jer ni ona ne može prihvatiti svoj križ.

Nakon zajedničkog objeda ponovno smo smo nastavili s druženjem kroz pjesmu i razgovor do kasno poslijepodne.
Što reći na kraju susreta dvaju, realno gledajući, različitih svjetova, ljudi s različitim životnim pričama, različitih po imovinskom stanju i udaljenih kilometrima jedni od drugih, a tako snažno povezanih u jednoj bezgraničnoj Ljubavi i Dobroti?
Smisao postojanja programa kumstva nije samo ispružena ruka koja pomaže osigurati kruh svagdašnji. On ima jedno dublje značenje - povezati kumove i djecu koji ljubeći se uzajamno prepoznaju i ljube Isusa jedni u drugima.

Misli mi se opet vraćaju onim dječakovim riječima: Moramo biti dobri. Da, mi smo na to pozvani. Mi smo ovdje radi njih i oni su ovdje radi nas. Dobar čovjek je onaj koji suosjeća i ljubi svoga brata, ali i onaj koji zna primiti tu ljubav i biti zahvalan na njoj.
Zato svaki put kada vidite ljude ispruženih ruku, koje šire u zagrljaj jedni prema drugima ispred Gospina kipa u Međugorju, sjetite se tko su oni. Oni su ˝dobri ljudi˝.

- Svjetlana Lasić

Kategorije vijesti

Prethodni članci

page   Produženi boravak za djecu od 1.-5. razreda
24.05.2017 - Zavod Svete Obitelji
page   Easter 2017
11.04.2017 - Program kumstva
page   Easter 2017
11.04.2017 - Program kumstva
page   Biblijsko-broadwayski mjuzikl „Josip i čudesne boje njegovih snova“ po prvi put u Širokom Brijegu
06.07.2016 - Događanja
page   KONCERT KLAPA "Terca na Brijegu"
12.05.2016 - Događanja u Zavodu Svete Obitelji
page   Humanitarni koncert
29.03.2016 - Program kumstva
page   Humanitarni koncert
29.03.2016 - Događanja u Zavodu Svete Obitelji
page   Help the little ones
23.10.2015 - Događanja