kumstvo.ba   >   Program kumstva

Duhovna obnova na Lopudu

     


Prvi susret s obiteljima poginulih branitelja i civilnih žrtava rata održan u svibnju 1993. u Širokom Brijegu je pokazao koliko je fra Jozo bio u pravu kada je isticao potrebu duhovne pomoći pred materijalnom. Crteži nastali na tom susretu bili su obojeni bojama smrti i razaranja – crvenom i crnom, a njihova pisma Gospi molitve za prestanak rata.
Bol i patnja koja se izlila iz njihovih srca kroz sliku i riječ tražila je lijeka, tražila je utjehu.

Stoga je odlučeno pronaći mjesto na koje bi se djecu i njihove majke udovice moglo odvesti iz ratnog okruženja barem na deset dana. Izbor je pao na Lopud, jedan od prelijepih otočića u blizini Dubrovnika. Lokacija je bila savršena: mali otok bez ikakva prometa, ne previše udaljen od Širokog Brijega, a opet dovoljno daleko od prvih crta bojišnice u BiH i Hrvatskoj.
Stupili smo u kontakt s gospodinom Labašem, direktorom hotelskog poduzeća „Lopud“, koji je za ovaj program Udruge otvorio hotel „Lafodiu“.

Kako je 1993. bila vrijeme najžešćih ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, uspjeli smo kontaktirati i organizirati uglavnom obitelji s područja Livna, Tomislavgrada, Posušja, Širokog Brijega, Čitluka, Ljubuškog i Mostara. Među njima je bilo dosta obitelji izbjeglih iz Jajca, Bugojna i Kupresa smještenih na području Hercegovine ili u Hrvatskoj.

Uz pomoć poduzeća „Livno bus“, „Globtour“ iz Međugorja i „Atlas“ Dubrovnik, koji su donirali svoje usluge, svim obiteljima je osiguran besplatan prijevoz od mjesta prebivališta do Brsečina, odakle su brodicom prebačeni na Lopud.

U pratnji djece i majki su bili duhovnik Udruge, fra Ivan Bradvica, tajnica Udruge, Vesna Ćužić, časna sestra Milka i mladi širokobriježani volonteri.

Po dolasku na Lopud djeca su izgledala gotovo u stanju šoka – bez osmijeha, tiha, uvijek uz skut majci.
Dnevni program je organiziran tako da je omogućavao razgovor, upoznavanje i zbližavanje obitelji. Posebno se razgovaralo s majkama, posebno s mladima, dok su najmlađi bili zabavljeni igrom pod budnim okom mladih volontera.
Svakom objedu je prethodila zajednička molitva, a navečer su se svi upućivali prema crkvi koja se nalazila na drugom kraju Lopuda. Dok je kolona mladih žena odjevenih u crno praćena dječicom dostojanstveno prolazila mjestom stanovnici Lopuda nisu mogli sakriti suze u očima.
Duhovnik Udruge fra Ivan Bradvica je slavio svaku Svetu misu uz koncelebraciju don Ivana Vlašića, mjesnog župnika. Prije Svete mise redovito se molila krunica, koju su predmolili djeca i majke, dok su se mali ministranti natjecali tko će služiti Svetu misu.
Kako su dani prolazili, osmijeh se počeo vraćati na lica, a u hotelu i na plaži su se mogli čuti smijeh i dječja vika.
Druženje, sunce, more, a napose svakodnevni susret s Bogom na Svetoj misi počeli su vraćati ove ranjene obitelji u život.

Za vrijeme boravka na Lopudu, zahvaljujući donaciji Jadrolinije te dobroti i ljubaznosti don Ivana Vlašića, djeca su imala prigodu posjetiti i Dubrovnik.

Deset dana je brzo prošlo i pripreme za povratak značile su i povratak u stvarnost koja ih je čekala: život u izbjeglištvu ili život praćen zvucima sirene opće opasnosti i detonacijama.
Kako su znali što ih čeka, u autobusu koji se spuštao u zamračeni Mostar kojim su odjekivale detonacije vladala je smrtna tišina. Dok su na Balinovcu jedno po jedno izlazili iz autobusa i odlazili u mrak, preostali su molitvom zazivali blagoslov Kraljice Mira za njihov siguran dolazak kući.
U pismu od 27. kolovoza 1993., kojim se fra Jozo zahvalio svima koji su omogućili ovu duhovnu obnovu, stajalo je:
„Bila je radost vidjeti djecu koja su naučila plivati, koja su se opustila i zaboravila na trenutak rat, i smogli snage izdržati ponovo ono što ih čeka u ovim teškim ratnim vremenima koja još uvijek traju.
Posebna zahvalnost ide našim dobročiniteljima koji su omogućili ovaj projekt, međugorskim hodočasnicima iz Francuske, Nizozemske i Amerike. Učili smo djecu moliti, ljubiti, biti skupa, nositi križ. Zamislite kako je bilo majkama kad tih deset dana nisu morale brinuti i tugovati razmišljajući što će dati svojoj djeci da jedu. Možda po prvi put u njihovom životu su doživjele da i njih netko posluži.
Od srca vam hvala svima. Bog vas blagoslovio. Mi ćemo se moliti za vas, ali nadamo se da ćemo druge godine organizirati još i veće grupe i da će nam se pridružiti i naši kumovi iz cijeloga svijeta.
I ovom prilikom djeca su u slobodno vrijeme slikala, kao i za jednodnevne duhovne obnove i susreta na Širokom Brijegu u svibnju mjesecu. Ovaj put njihove slike bile su pune sunca, radosti i mira.
Hvala svima koji su omogućili da ubojite rakete, tenkovi, vatra, ranjavanja i užasne slike rata, barem na nekoliko dana izblijede iz njihovih sjećanja.“

A u Udruzi se odmah počelo razmišljati i raditi na pripremi duhovne obnove za ljeto 1994.

Kako je rat i dalje uzimao nove žrtve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, broj članova Udruge
se svakodnevno povećavao. Stoga je 1994. organizirana duhovna obnova za četiri skupine, u kojima je na Lopudu boravilo ukupno 970 majki i djece.

I. skupina 27. srpnja – 3. kolovoza 1994. 249 osobe
II. skupina 3. kolovoza – 10. kolovoza 1994. 233 osobe
III. skupina 10. kolovoza – 17. kolovoza 1994. 222 osoba
IV. skupina 19. kolovoza – 26. kolovoza 1994. 257 osoba

Članovi Udruge su i 1994. bili jedini gosti u hotelu Lafodia. Boravak majki i djece na Lopudu kao i prijevoz od mjesta prebivališta do Brsečina je bio besplatan. Udruga je zahvaljujući donacijama njihovih kumova, kao i međugorskih hodočasnika, bila u mogućnosti platiti sve troškove.

Prvu skupinu su sačinjavale obitelji poginulih branitelja i civilnih žrtava rata iz Mostara.
U drugoj skupini su boravile obitelji iz Mostara, Posušja, Gruda, Čapljine, Čitluka, Međugorja i Ljubuškog, a u trećoj skupini su boravile obitelji iz Livna, Tomislavgrada, Širokog Brijega, Neuma, Novog Travnika i Busovače.
Četvrta skupina je okupila obitelji izbjegle iz svojih domova i rasute po cijeloj Hrvatskoj. Tako su za ovu skupinu organizirana četiri autobusa s polascima iz Slavonskog Broda, Zagreba, Šibenika i Omiša.

Kao duhovnici program duhovne obnove su vodili fra Jozo Zovko, fra Ivan Bradvica,
fra Miro Šego i fra Blago Brkić. Kao animatori i voditelji programa na Lopudu su boravili sestre Milka i Dominika te voditelji skupina: Danka Kraljević, Sonja Grbešić, Snježana Grbešić, Karmela Marinčić, Anđelka Ivanković, Ana Jelić, Dario Jelić i Daria Raguž.

Na Lopudu je djecu i majke posjetila i Nives Jelić, koordinatorica programa kumstva za USA sa skupinom kumova iz USA. Svoju kumčad su na Lopudu posjetili i kumovi iz Njemačke i Italije.

Program kumstva

Članak iz Hrvatskog Lista 1993. godine

list

Duhovna obnova na Lopudu

  • 201005202129232.jpg
  • 201005202129231.jpg
  • 201005202129233.jpg
  • 201005202129551.jpg
  • 201005202129552.jpg
  • 201005202129062.jpg
  • 201005202129411.jpg
  • 201005202130141.jpg
  • 201005202130362.jpg
  • 201005202129412.jpg
  • 201005202130361.jpg
  • 201005202129061.jpg
  • 201005202129553.jpg
  • 201005202130143.jpg
  • 201005202129063.jpg